Kada se radi o poboljšanju povezivosti osobnog računala, jedna od ključnih komponenti koju treba uzeti u obzir je mrežna kartica. Mrežne kartice, također poznate kao kontroleri mrežnog sučelja (NIC), igraju vitalnu ulogu u omogućavanju računalu da komunicira s drugim uređajima na mreži. Postoje dvije osnovne vrste mrežnih kartica za osobna računala: žične i bežične. U ovom postu na blogu, kao dobavljač dijelova računala, zadubit ću se u razlike između ove dvije vrste mrežnih kartica kako bih vam pomogao da donesete informiranu odluku pri odabiru one prave za svoje potrebe.
Fizička veza
Najočitija razlika između žične i bežične mrežne kartice leži u njihovim fizičkim načinima povezivanja. Žičana mrežna kartica, obično Ethernet kartica, zahtijeva fizički kabel za povezivanje s mrežom. Ovaj kabel je obično Ethernet kabel, koji se uključuje u Ethernet priključak na mrežnoj kartici i odgovarajući priključak na usmjerivaču, prekidaču ili modemu. S druge strane, bežična mrežna kartica, poznata i kao Wi-Fi kartica, koristi radio valove za uspostavljanje veze s bežičnom mrežom. Ne zahtijeva nikakve fizičke kablove, što omogućuje veću fleksibilnost i mobilnost.
Fizička veza žične mrežne kartice nudi nekoliko prednosti. Prvo, pruža stabilniju i pouzdaniju vezu u usporedbi s bežičnom mrežom. Budući da se veza uspostavlja fizičkim kabelom, manje je osjetljiv na smetnje drugih elektroničkih uređaja ili čimbenika iz okoline poput zidova i prepreka. To čini žičane mrežne kartice idealnima za aplikacije koje zahtijevaju visoku razinu stabilnosti, kao što su online igranje, video streaming i prijenos velikih datoteka. Drugo, žične mrežne kartice općenito nude veće brzine prijenosa podataka u usporedbi s bežičnim mrežnim karticama. Ethernet kabeli mogu podržavati brzine do 10 Gigabita u sekundi (Gbps) ili čak i više, ovisno o vrsti kabela i mrežnoj infrastrukturi. To ih čini prikladnima za zadatke koji zahtijevaju brz i dosljedan prijenos podataka.
Međutim, fizička veza žične mrežne kartice također ima svoja ograničenja. Jedan od glavnih nedostataka je nedostatak mobilnosti. Budući da računalo mora biti fizički povezano s mrežom putem kabela, to ograničava kretanje korisnika i ograničava postavljanje računala. To može predstavljati značajnu neugodnost, posebno u okruženjima u kojima korisnik mora često premještati računalo ili ga koristiti na različitim lokacijama. Osim toga, instaliranje žične mreže može biti kompliciranije i dugotrajnije u usporedbi s bežičnom mrežom. Zahtijeva provlačenje kabela kroz zidove, podove i stropove, što u nekim slučajevima može zahtijevati profesionalnu instalaciju.
Nasuprot tome, bežična veza bežične mrežne kartice nudi veću fleksibilnost i mobilnost. Korisnici se mogu spojiti na mrežu s bilo kojeg mjesta unutar dometa bežične pristupne točke, bez potrebe za fizičkim kabelom. To čini bežične mrežne kartice idealnima za prijenosna računala, tablete i druge prijenosne uređaje koji se moraju koristiti na različitim lokacijama. Također omogućuje jednostavnu instalaciju i postavljanje, jer nema potrebe za provođenjem kabela ili fizičkim spajanjem. Korisnici mogu jednostavno umetnuti bežičnu mrežnu karticu u računalo i spojiti se na bežičnu mrežu s nekoliko klikova.
Međutim, bežične mrežne kartice također imaju svoja ograničenja. Jedan od glavnih izazova je mogućnost smetnji. Na bežične signale mogu utjecati različiti čimbenici, kao što su udaljenost od pristupne točke, broj uređaja spojenih na mrežu i prisutnost drugih elektroničkih uređaja koji rade na istoj frekvenciji. To može rezultirati slabijim signalom, sporijom brzinom prijenosa podataka i isprekidanom vezom. Osim toga, bežične mrežne kartice općenito nude manje brzine prijenosa podataka u usporedbi s žičanim mrežnim karticama. Dok moderni Wi-Fi standardi kao što su Wi-Fi 6 i Wi-Fi 6E mogu podržati brzine do nekoliko gigabita u sekundi, oni još uvijek nisu tako brzi kao Ethernet kabeli u većini slučajeva.
Instalacija i postavljanje
Još jedna razlika između žičnih i bežičnih mrežnih kartica je proces instalacije i postavljanja. Instaliranje žične mrežne kartice relativno je jednostavno, posebno za stolna računala. Većina stolnih računala dolazi s ugrađenim Ethernet priključkom, tako da korisnici mogu jednostavno spojiti Ethernet kabel na priključak i mrežni uređaj. U nekim će slučajevima korisnici možda trebati instalirati upravljačke programe za mrežnu karticu, što se obično može učiniti umetanjem CD-a s upravljačkim programom koji dolazi s karticom ili preuzimanjem upravljačkih programa s web-mjesta proizvođača.
S druge strane, instaliranje bežične mrežne kartice može biti malo kompliciranije, pogotovo za korisnike koji nisu upoznati s umrežavanjem. Za stolna računala, korisnici trebaju umetnuti bežičnu mrežnu karticu u dostupni utor za proširenje, kao što je PCI ili PCI Express utor. Također trebaju instalirati upravljačke programe za karticu i konfigurirati bežične postavke, kao što su SSID (naziv mreže) i lozinka. Za prijenosna računala, većina modernih prijenosnih računala dolazi s ugrađenom bežičnom mrežnom karticom, tako da korisnici trebaju samo uključiti Wi-Fi funkciju i spojiti se na bežičnu mrežu. Međutim, ako prijenosno računalo nema ugrađenu bežičnu mrežnu karticu, korisnici će možda morati kupiti vanjski bežični adapter i slijediti upute za instalaciju koje je dao proizvođač.
Sigurnost
Sigurnost je još jedan važan čimbenik koji treba uzeti u obzir pri odabiru između žične i bežične mrežne kartice. Žičane mreže općenito se smatraju sigurnijima od bežičnih mreža. Budući da se veza uspostavlja fizičkim kabelom, neovlaštenim korisnicima je teže pristupiti mreži. Uz to, žičane mreže mogu se zaštititi upotrebom vatrozida, enkripcije i drugih sigurnosnih mjera za sprječavanje povreda podataka i neovlaštenog pristupa.
Bežične mreže su, s druge strane, ranjivije na sigurnosne prijetnje. Bežične signale mogu presresti neovlašteni korisnici pomoću alata za bežično njuškanje, koji mogu uhvatiti podatke koji se prenose preko mreže. Kako bi se zaštitile od ovih prijetnji, bežične mreže moraju biti zaštićene pomoću protokola za šifriranje kao što su WPA2 ili WPA3. Međutim, čak i uz enkripciju, bežične mreže i dalje mogu biti ranjive na napade ako sigurnosne postavke nisu ispravno konfigurirane ili ako je lozinka slaba.
trošak
Cijena mrežne kartice također je važan faktor. Općenito, žičane mrežne kartice jeftinije su od bežičnih mrežnih kartica. Ethernet kartice su široko dostupne i dolaze u različitim cjenovnim rasponima, ovisno o značajkama i performansama. Osnovne Ethernet kartice mogu se kupiti za samo nekoliko dolara, dok vrhunske kartice s naprednim značajkama mogu koštati i do nekoliko stotina dolara.
S druge strane, bežične mrežne kartice obično su skuplje od žičnih mrežnih kartica. To je zato što zahtijevaju napredniju tehnologiju i komponente za podršku bežične komunikacije. Osim toga, cijena bežične mrežne kartice može varirati ovisno o Wi-Fi standardu koji podržava. Na primjer, Wi-Fi 6 i Wi-Fi 6E kartice općenito su skuplje od starijih Wi-Fi standarda kao što je Wi-Fi 5.
Kompatibilnost
Kompatibilnost je još jedan faktor koji treba uzeti u obzir pri odabiru mrežne kartice. Žičane mrežne kartice općenito su kompatibilnije s različitim vrstama mrežne infrastrukture i uređaja. Ethernet je široko prihvaćen standard, a većina usmjerivača, preklopnika i modema podržava Ethernet veze. To znači da korisnici mogu jednostavno povezati svoja računala s mrežom pomoću žične mrežne kartice, bez obzira na vrstu mrežne infrastrukture koju imaju.
Kartice bežične mreže, s druge strane, moraju biti kompatibilne sa standardom bežične mreže koji podržava pristupna točka. Na primjer, ako pristupna točka podržava Wi-Fi 6, korisnici moraju koristiti Wi-Fi 6 mrežnu karticu kako bi iskoristili prednosti brzih i naprednih značajki Wi-Fi 6. Osim toga, neki stariji uređaji možda neće podržavati najnovije Wi-Fi standarde, što može ograničiti kompatibilnost bežičnih mrežnih kartica.
Zaključak
Zaključno, i žične i bežične mrežne kartice imaju svoje prednosti i nedostatke. Žičane mrežne kartice nude stabilniju i pouzdaniju vezu, veće brzine prijenosa podataka i bolju sigurnost, ali nemaju mobilnost i mogu biti kompliciranije za instalaciju. Kartice za bežičnu mrežu, s druge strane, nude veću fleksibilnost i mobilnost, jednostavnu instalaciju i mogućnost povezivanja na mrežu s bilo kojeg mjesta unutar dometa pristupne točke, ali su osjetljivije na smetnje, nude manje brzine prijenosa podataka i manje su sigurne.
Kada birate između žične i bežične mrežne kartice, važno je uzeti u obzir vaše specifične potrebe i zahtjeve. Ako vam je potrebna stabilna i pouzdana veza za zadatke koji zahtijevaju veliku propusnost kao što su online igranje, video streaming i prijenos velikih datoteka, žičana mrežna kartica može biti bolji izbor. S druge strane, ako trebate fleksibilnost i mobilnost, kao što je korištenje prijenosnog računala ili prijenosnog uređaja na različitim lokacijama, bežična mrežna kartica može biti prikladnija.
Kao dobavljač dijelova PC strojeva, nudimo širok rasponMaterijal LDPE Plastični okrugli čepovi za cijevi,Industrijski dijelovi od brizgane plastike, iPlastični prsten Poliuretanski O-prstenoviuz visokokvalitetne žične i bežične mrežne kartice. Ako ste zainteresirani za kupnju bilo kojeg od naših proizvoda ili imate pitanja o mrežnim karticama, slobodno nas kontaktirajte radi nabave i pregovora. Posvećeni smo pružanju najboljih proizvoda i usluga našim kupcima koji će zadovoljiti njihove potrebe.
Reference
- Računalno umrežavanje: Pristup odozgo prema dolje, 7. izdanje, Andrew S. Tanenbaum i David J. Wetherall
- Bežične komunikacije i mreže, 2. izdanje, Theodore S. Rappaport
- Ethernet Fundamentals, tvrtke Cisco Systems